definition |
riječ koja nema vlastitoga naglaska, nego se naslanja na riječ iza sebe i s njom čini jednu naglasnu cjelinu 
|
synonyms |
admitted term: proklitika, prepozitivna atonička riječ, prislonjenica |
equivalents |
english: proclitic german: Proklitikon french: proclitique russian: проклитика, проклитическое слово |
classification |
polje: filologija |
source |
source of definition: Jozić, Željko i dr. 2013. Hrvatski pravopis. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. |
