definition |
djelomično neovisan jezični sustav koji se temelji na općemu jeziku, ali se od njega u prvome redu razlikuje po tome što upotrebljava posebni leksik i govori o određenoj temi |
equivalents |
english: special language german: Fachsprache french: langue de specialité russian: специальный язык czech: speciální jazyk, jazyk pro speciální účely |
subordinate terms |
jezik struke |
note |
Posebni jezik ima šire značenje od jezika struke. |
classification |
polje: filologija |
source |
