definition |
izdvojen skup jezičnih obilježja koji je sociokulturno ili ideološki konstruiran kao zaokružen, transparentan, stabilan i denotacijski kodni sustav 
|
equivalents |
english: a language, separate language, distinct language |
note |
Posebni jezici kao imenovani skupovi jezičnih obilježja, primjerice hrvatski, engleski ili bengalski jezik, ideološki su konstrukti povijesno povezani s pojavom država nacija u 19. stoljeću. Iako imaju važnu ulogu u suvremenim oblicima vladanja i obrazovanju te mogu biti ključan čimbenik nečijega osjećaja skupne pripadnosti, nisu pogodni za analitičku razinu jezične prakse jer se ne temelje na objektivnim kriterijima i stvarnoj uporabi jezika. |
classification |
polje: etnologija i antropologija |
source |
source of definition: Blommaert, J. & Backus, A. 2011. Repertoires revisited: ‘knowing language’ in superdiversity. Working Papers in Urban Language and Literacies, paper 67 |
