struna search engine

image shadow

performativ

noun m. sl.
definition
 

iskaz utemeljen na jezičnome djelovanju

equivalents
 

english: performative

german: Performativ

french: performatif

russian: перформатив

subordinate terms
 
deklarativni performativ, eksplicitni performativ, implicitni performativ
note
 
U Austinovoj teoriji govornih činova performativ zauzima važno mjesto. Performativi su oni iskazi koji prouzročuju promjenu kakva društvenoga statusa, dakle označuju kakvu radnju ili promjenu stanja, pri čemu moraju biti zadovoljeni uvjeti prikladnosti kao što su okolnosti u kojima se performativ ostvaruje te osobe koje sudjeluju u performativu. Prototipni primjeri performativa jesu vjenčanje, krštenje ili imenovanje. Glavna sastavnica performativnih iskaza jesu performativni glagoli u usmenoj komunikaciji, npr. uzimam (na vjenčanju), krstim, proglašavam (proglašavam vas mužem i ženom), ali i pisani iskazi kao što su imenovanja, sudske odluke, rješenja i sl. također imaju obilježje performativa.
classification
 

polje: filologija
grana: opće jezikoslovlje (lingvistika)
projekt: Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA)