struna search engine

image shadow

onesposobljavanje

noun n. sl.
definition
 

provođenje sankcije koja se primjenjuje kako bi se osuđeniku onemogućilo ponovno počinjenje kaznenoga djela

equivalents
 

english: incapacitation

note
 
U određenim društvima onesposobljavanje se provodi amputacijom udova (npr. ruke u slučaju krađe), fizičkom ili kemijskom kastracijom počinitelja seksualnih delikata i sl. Smrtna kazna jedan je od oblika onesposobljavanja.
classification
 

polje: pravo
grana: kazneno pravo, kazneno procesno pravo, kriminologija i viktimologija
projekt: Forenzično-kriminalističko nazivlje