norma

noun f. sl.

definition	pravila i popis koji određuju što u jezik ulazi i što u njega ne ulazi
equivalents	english: norm german: Sprachnorm french: norme russian: норма
note	Normativna se pravila nalaze u pravopisu i gramatici, a popis u normativnome rječniku. Norma može biti i dokument koji propisuje uporabu naziva. (prema de Bessé i sur. 1997: 142)
classification	polje: filologija grana: opće jezikoslovlje (lingvistika) projekt: Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA)
source	source of definition: Bessé, Bruno de; Nkwenti-Azeh; Blaise, Sager, Juan C. 1997. Glossary of terms used in terminology. Terminology 4/1: 119-156