niacin

noun m. sl.

definition	vitamin B koji je kao koenzim u staničnim procesima prijenosa vodika nuždan za normalno odvijanje energijskoga metabolizma
context	Nedovoljan unos niacina hranom prouzročuje bolest pelagru koju obilježavaju i mnogi usni simptomi.
synonyms	admitted term: nikotinska kiselina, vitamin B3, preventivni čimbenik pelagre slang: PP čimbenik, vitamin PP
equivalents	english: niacin, vitamin B3, nicotinic acid, pelagra-preventing factor german: Niacin, Nikotinsäure italian: niacina
note	Istoznačnica vitamin B3 obično se upotrebljava kada se žele označiti niacin i njegov amid, niacinamid.
classification	polje: temeljne medicinske znanosti grana: fiziologija čovjeka projekt: Hrvatsko stomatološko nazivlje
source	source of definition: Guyton, A. C.; Hall, J. E. Fiziologija čovjeka i mehanizmi bolesti. Zagreb : Medicinska naklada, 2006.