navodnici

noun m. pl.

definition	pravopisni znak kojim se označuje početak i kraj teksta koji se navodi doslovno ili kojemu se daje drugo značenje ili kojim se označuje da se riječ ispred i iza koje stoji uzima u prenesenome značenju, da ne pripada standardnomu jeziku ili da je riječ o imenu
equivalents	english: quotation marks german: Anführungszeichen french: guillemets russian: кавычки
symbol	$„ ”$
link	http://pravopis.hr/pravilo/navodnici/71/
note	Naziv se može upotrijebiti i u jednini: navodnik, lijevi navodnik, desni navodnik, ali je zbog toga što se navodnici uvijek pojavljuju u paru naziv naveden i definiran u množinskome liku.
classification	polje: filologija grana: opće jezikoslovlje (lingvistika) projekt: Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA)
source	source of definition: Jozić, Željko i dr. 2013. Hrvatski pravopis. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb.