korijen

noun m. sl.

definition	morfem koji nosi temeljno značenje riječi i koji je najmanji zajednički dio svih riječi koje pripadaju istoj tvorbenoj porodici
synonyms	admitted term: korijenski morfem
equivalents	english: root german: Wurzel french: racine russian: корень
classification	polje: filologija grana: opće jezikoslovlje (lingvistika) projekt: Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA)
source