definition |
psihološka teorija prema kojoj ljudsko znanje nastaje interakcijom postojećih mentalnih struktura i pojedinih vanjskih podražaja |
context |
Konstruktivizam problematizira »očito«, »stvarno« i »razumljivo samo po sebi«. Dovodi u pitanje stajalište da je konvencionalno znanje temeljeno na nepristranim opažanjima i da možemo lako
razlikovati subjekt od objekta, percipirano i stvarno. Predstavnici konstruktivizma upozoravaju da je potrebna sumnja prema našim pretpostavkama o tome kako svijet izgleda i o kategorijama koje koristimo da bismo ga razumjeli i interpretirali.
|
equivalents |
english: constructivism |
note |
Teorijski pravac konstruktivizma koji je razvio psiholog J. Piaget znatno se razlikovao od postojeće teorije racionalizma prema kojoj su znanje i mogućnost njegova stjecanja unaprijed određeni urođenim osobinama. Prema Piagetu, znanje se ne sastoji ni od kopije vanjske stvarnosti ni od razvijanja struktura postojećih unutar subjekta, nego je skup struktura progresivno konstruiranih interakcijom subjekta i vanjskoga svijeta. |
classification |
polje: etnologija i antropologija |
source |
source of context: Ajduković M.: Socijalni problemi, socijalni rizici i suvremeni socijalni rad. Rev. soc. polit., god. 15, br. 3, str 395-414, 2008. |
