struna search engine

image shadow

konstativ

noun m. sl.
definition
 

iskaz kojim se komu što priopćuje kao tvrdnja ili opis

equivalents
 

english: constative

german: Konstativ

french: constatif

russian: констатив

note
 
Sadržaj konstativa temelji se na činjenicama prema kojima se konstativi određuju kao istiniti ili lažni.
classification
 

polje: filologija
grana: opće jezikoslovlje (lingvistika)
projekt: Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA)