komunikativ

noun m. sl.

definition	sam čin govorenja u Habermasovoj podjeli govornih činova
equivalents	english: communicative german: kommunikativer Sprechakt french: communicatif russian: коммуникатив
note	U Habermasovoj podjeli govornih činova komunikativ odgovora lokucijskomu činu u Austinovoj podjeli govornih činova.
classification	polje: filologija grana: opće jezikoslovlje (lingvistika) projekt: Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA)
source	source of term: Glovacki-Bernardi, Zrinjka i dr. 2001. Uvod u lingvistiku. Školska knjiga. Zagreb.