definition |
kompetencija koju govornici aktiviraju da bi ostvarili svoje komunikacijske namjere 
|
context |
Komunikacija i učenje uključuju obavljanje zadataka koji nisu isključivo jezični (npr. pomicanje ormara, plaćanje parkiranja), iako uključuju jezične aktivnosti oslanjajući se na komunikacijsku kompetenciju pojedinca.
|
equivalents |
english: communicative competence german: Kommunikationskompetenz, kommunikative Kompetenz french: compétence communicative russian: коммуникативная компетенция |
note |
Komunikacijska kompetencija sadržava jezične kompetencije, sociolingvističku kompetenciju i pragmatične kompetencije. |
classification |
polje: filologija |
source |
source of definition: Zajednički europski referentni okvir za jezike: učenje, poučavanje, vrednovanje. 2005. Školska knjiga. Zagreb. source of context: Nazalević Čučević, Iva. 2013. Opis razine B1 prema ZEROJ-u: komunikacijska kompetencija, jezične aktivnosti i strategije, kontekst korištenja jezikom, tekst. Hrvatski B1: Opisni okvir referentne razine B1. Ur. Gulešić Machata, Milvia; Grgić, Ana; Nazalević Čučević, Iva. FF press. Zagreb. |
