struna search engine

image shadow

komisiv

noun m. sl.
definition
 

ilokucijski čin kojim govornik najavljuje da će što učiniti

equivalents
 

english: commissive

german: Kommissiv, kommissiver Sprechakt

french: commisif

russian: комиссив

note
 
U ostvarenju komisiva govornik se služi glagolima govorenja kojima se izriče jamčenje, obećanje, najava, prijetnja, zaklinjanje itd. Komisiv je govorni čin koji se ne temelji na uvjetu istinitosti jer nema jamstva da će se ono što je obuhvaćeno sadržajem komisiva doista ostvariti.
classification
 

polje: filologija
grana: opće jezikoslovlje (lingvistika)
projekt: Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA)