definition |
čvrsta sveza na sintagmatskoj razini sastavljena od najmanje dviju punoznačnih riječi koje se pojavljuju zajedno mnogo češće nego što bi se to slučajno dogodilo 
|
context |
A collocation, on the other hand, is a recurrent combination of words, where
one specific lexical item (the ‘node’) has an observable tendency to occur
with another (the ‘collocate’), with a frequency far greater than chance.
|
synonyms |
admitted term: kolokacijska sveza |
equivalents |
english: collocation german: Kollokation french: collocation russian: коллокация |
note |
Prvi sustavan opis kolokacija kao sveza riječi donio je Firth 1957. u članku A Synopsis of Linguistic Theory te se stoga smatra začetnikom suvremenoga proučavanja višerječnih izraza u jeziku. Firth polazi od tumačenja da se značenjski potencijal pojedinih riječi ostvaruje u širem kontekstu, zaključivši da se riječi mogu upoznati tek u društvu s drugim riječima („You shall know a word by the company it keeps”). Iako se u postojećim opisima kolokacijama pristupa različito te, ovisno o tumačenju kolokacija, i raspon sastavnica koje tvore kolokaciju može biti širok – od najmanje dviju riječi do cijele rečenice – u leksikologiji i leksikografiji prototipno se kolokacijama smatraju čvrste sveze na sintagmatskoj razini s najmanje dvjema punoznačnim riječima koje se pojavljuju zajedno mnogo češće nego što bi se to slučajno dogodilo. Od 2000-ih godina razvojem korpusnoga jezikoslovlja i e-leksikografije, umjesto naziva kolokacije, kao zajednički naziv za sve vrste sveza riječi i na sintagmatskoj (kolokacije, višerječni nazivi, višerječna imena itd.) i na rečeničnoj razini (frazemi, poslovice) ustaljen je naziv višerječni izrazi. |
classification |
polje: filologija |
source |
source of definition: Pojmovnik, Mrežnik. http://ihjj.hr/mreznik/page/pojmovnik/6/. source of context: Atkins, B. T. Sue; Rundell, Michael. 2008. The Oxford Guide to Practical Lexicography. Oxford University Press. Oxford, New York. |
