klin

noun m. sl.

definition	zaoštreni dio tvrdoga materijala omeđen dvjema ravninama koje zatvaraju mali kut koji s pomoću male sile na duljemu putu proizvode veću silu na kraćem putu
equivalents	english: wedge
note	Klin je temelj mehaničkih uređaja kao što su sjekira, nož ili čavao.
classification	polje: fizika grana: opća i klasična fizika projekt: Izgradnja, odabir i usuglašavanje hrvatskoga nazivlja u fizici
source