definition |
poznavanje i sposobnost korištenja formalnim resursima s pomoću kojih se mogu sastaviti i formulirati dobro strukturirane, sadržajne poruke 
|
context |
U tom smislu Okvir ne samo da nudi podlogu za stupnjevanje ukupne jezične kompetencije u određenom jeziku, već raščlanjuje korištenje jezika i jezične kompetencije kako bi jezičnim stručnjacima olakšao definiranje ciljeva i opisivanje najrazličitijih postignuća u skladu s različitim potrebama, karakteristikama i mogućnostima učenika.
|
equivalents |
english: linguistic competence german: sprachliche Kompetenz french: compétence linguistique russian: языковая компетенция |
subordinate terms |
fonološka kompetencija, gramatička kompetencija, komunikacijska kompetencija, leksička kompetencija, ortoepska kompetencija, pragmatična kompetencija, međukulturna kompetencija, pravopisna kompetencija, semantička kompetencija, sociolingvistička kompetencija |
classification |
polje: filologija |
source |
source of definition: Zajednički europski referentni okvir za jezike: učenje, poučavanje, vrednovanje. 2005. Školska knjiga. Zagreb. source of context: Zajednički europski referentni okvir za jezike: učenje, poučavanje, vrednovanje. 2005. Školska knjiga. Zagreb. |
