izvođenje

noun n. sl.

definition	osnovni tvorbeni način kojim od jedne osnove i sufiksa i/ili prefiksa nastaju nove riječi
equivalents	english: derivation german: Ableitung french: dérivation russian: словопроизводство italian: derivazione czech: derivace, odvozování
subordinate terms	prefiksacijsko-sufiksacijska tvorba, prefiksacija, sufiksacija
classification	polje: filologija grana: opće jezikoslovlje (lingvistika) projekt: Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA)
source