definition |
govorni čin u kojemu se ostvaruje govornikova namjera da izgovorenim sadržajem djeluje na koga ili učini što na temelju ilokucijske snage iskaza |
synonyms |
admitted term: ilokucija not recommended term: ilokutorni čin |
equivalents |
english: illocutionary act german: illokutionärer Akt, illokutionärer Sprechakt, Illokution, illokutiver Akt french: acte illocutionnaire russian: иллокутивный акт, иллокуция italian: atto illocutorio czech: ilokuční akt |
subordinate terms |
deklarativ, direktiv, ekspresiv, komisiv, reprezentativ |
classification |
polje: filologija |
source |
