histidin

noun m. sl.

definition	esencijalna, pozitivno nabijena, hidrofilna aminokiselina s imidazolnim prstenom u bočnome lancu koji kod mnogih bjelančevina djeluje kao donor protona ili akceptor protona, uobičajeno na njegovoj površini u dodiru s otapalom
synonyms	admitted term: ʟ-histidin, ᴅ-histidin, ʟ,ᴅ-histidin
equivalents	english: histidine, ʟ-histidine, ᴅ-histidine, ʟ,ᴅ-histidine
symbol	$His; H$
attachment
classification	polje: kemija grana: organska kemija projekt: Izgradnja hrvatskoga kemijskog nazivlja, Genetički leksikon
source