definition |
način čovjekova djelovanja govorom u određenoj komunikacijskoj situaciji |
equivalents |
english: speech act german: Sprechakt french: acte de parole, acte de language russian: речевой акт italian: atto linguistico czech: mluvní akt, řečový akt |
subordinate terms |
fatički čin, ilokucijski čin, lokucijski čin, perlokucijski čin |
note |
Govorni je čin temeljna komunikacijska jedinica u teoriji govornih činova čiji je začetnik John L. Austin. Ovisno o sadržaju koji se njime izriče (molba, naredba, zahtjev, pitanje, opomena, imenovanje, proglašenje, objava itd.) osnovni kriterij za ostvarivanje govornoga čina nije kriterij istinitosti ili neistinitosti, nego načelo primjerenosti. Uspješno ostvarivanje govornoga čina ovisi o uvjetima primjerenosti, odnosno o tome odvija li se u prikladnim ili neprikladnim okolnostima s obzirom na mjesto, vrijeme i primatelje kojima je namijenjen. Teorija govornih činova postala je interesom i drugih jezikoslovaca i filozofa, osobito Johna Searlea, Paula Gricea i Jürgena Habermasa. |
classification |
polje: filologija |
source |
