definition |
nezavisna osnovna surečenica, osnovna surečenica koja nije zavisna surečenica u odnosu na koju drugu osnovnu surečenicu 
|
context |
Osnovna surečenica, tj. surečenica u čije se ustrojstvo uvrštava druga (zavisna) surečenica može biti i nezavisna, npr.Neće doći jer nije dobio poziv, ali može biti i zavisna, npr. Kaže da neće doći jer nije dobio poziv. Osnovnu surečenicu nezavisnoga tipa uobičajeno je nazivati glavnom.
|
equivalents |
english: main clause, independent clause german: Hauptsatz french: principale, proposition principale russian: главное предложение italian: frase principale, proposizione principale |
classification |
polje: filologija |
source |
source of definition: Silić, Josip; Pranjković, Ivo. 2005. Gramatika hrvatskoga jezika. Školska knjiga. Zagreb. source of context: Silić, Josip; Pranjković, Ivo. 2005. Gramatika hrvatskoga jezika. Školska knjiga. Zagreb. |
