definition |
znanost o govoru |
equivalents |
english: phonetics german: Phonetik french: phonétique russian: фонетика italian: fonetica czech: fonetika |
subordinate terms |
akustička fonetika, artikulacijska fonetika, auditivna fonetika, eksperimentalna fonetika, forenzička fonetika, kognitivna fonetika |
note |
O odnosu fonetike i fonologije mnogo se raspravljalo tijekom 20. stoljeća. Dio se znanstvenika zalagao za strogo razdvajanje tih dviju disciplina, dio ih je izjednačavao, a dio je zagovarao ideju da je fonetika dio lingvistike. Fonetiku i fonologiju nije moguće u potpunosti razdvojiti jer im je širi predmet proučavanja jezična djelatnost, odnosno proučavanje glasova. No, treba razlikovati njihova područja istraživanja. Govorna konkretizacija u fonologiji proučava se tek u onoj mjeri koja je potrebna da se opiše razlikovna funkcija glasova u pojedinim jezičnim sustavima. Fonetika proučava sve aspekte govora, neovisno o njihovoj jezičnoj uvjetovanosti, ali ne proučava funkciju glasova u jeziku, nego njihove fizičke aspekte. Budući da ima vlastiti predmet proučavanja i vlastitu metodologiju, fonetika se smatra samostalnom znanošću. |
classification |
polje: filologija |
source |
