enantiomer

noun m. sl.

definition	jedna od dviju kemijskih vrsta koje se međusobno odnose kao predmet i njegova zrcalna slika, a ne mogu se preklopiti
equivalents	english: enantiomer
subordinate terms	negativni enantiomer, pozitivni enantiomer, ᴅ-enantiomer, ʟ-enantiomer
classification	polje: kemija grana: organska kemija projekt: Izgradnja hrvatskoga kemijskog nazivlja, Forenzično-kriminalističko nazivlje
source	source of term: Osnovno stereokemijsko nazivlje : preporuke IUPAC 1996. : preporuke Hrvatskog društva kemijskih inženjera i tehnologa i Hrvatskog kemijskog društva 2001. / priredio G. P. Moss ; preveo Mladen Žinić. Zagreb : Hrvatsko društvo kemijskih inženjera i tehnologa, 2001. source of definition: Osnovno stereokemijsko nazivlje : preporuke IUPAC 1996. : preporuke Hrvatskog društva kemijskih inženjera i tehnologa i Hrvatskog kemijskog društva 2001. / priredio G. P. Moss ; preveo Mladen Žinić. Zagreb : Hrvatsko društvo kemijskih inženjera i tehnologa, 2001.