definition |
pravopisni znak koji označuje stanku, promjenu intonacije ili jačine glasa ispred upravnoga govora ili nabrajanja 
|
synonyms |
admitted term: dvotočje |
equivalents |
english: colon german: Doppelpunkt french: deux-points, double point russian: двоеточие czech: dvojtečka |
symbol |
|
link |
http://pravopis.hr/pravilo/dvotocka/63/ |
note |
U hrvatskome jeziku u istome se značenju upotrebljavaju nazivi dvotočka i dvotočje. Budući da u nazivlju istoznačnice nisu poželjne, a naziv dvotočka bolje se uklapa u tvorbeni sustav hrvatskoga jezika jer sufiks -je označuje neidentificirano mnoštvo i ne veže se uz određeni broj (npr. gorje, otočje, trunje, trsje), bolje je upotrijebiti naziv dvotočka nego dvotočje. |
classification |
polje: filologija |
source |
source of definition: Jozić, Željko i dr. 2013. Hrvatski pravopis. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. |
