definition |
sposobnost govornika da se služi dvama jezicima |
context |
Dvojezičnost može biti osobina pojedinca, ali isto tako može biti značajka cjelokupne jezične zajednice u kojoj se redovito upotrebljavaju dva ili više jezika.
|
synonyms |
admitted term: bilingvizam, bilingvnost |
equivalents |
english: bilingualism german: Bilingualismus, Zweisprachigkeit french: bilinguisme russian: двуязычие, билингвизм |
subordinate terms |
aktivna dvojezičnost, dodatna dvojezičnost, društvena dvojezičnost, egzogena dvojezičnost, endogena dvojezičnost, istodobna dvojezičnost, koordinirana dvojezičnost, neujednačena dvojezičnost, odbojna dvojezičnost, pasivna dvojezičnost, podređena dvojezičnost, slijedna dvojezičnost, složena dvojezičnost, uravnotežena dvojezičnost |
note |
Maksimalističko shvaćanje dvojezičnosti podrazumijeva potpunu i jednaku ovladanost dvama jezicima, dok se prema minimalističkome shvaćanju dvojezičnošću smatra poznavanje drugoga jezika do određenoga stupnja. Dvojezičnost može obuhvaćati dva jezika, standardni jezik i dijalekt ili dva dijalekta, a prema pojedinim autorima i dva različita registra (formalni i neformalni). |
classification |
polje: filologija |
source |
source of context: Trask, Robert Lawrence. 2005. Temeljni lingvistički pojmovi. Školska knjiga. Zagreb. |
