definition |
sposobnost govornika da se služi dvama dijalektima određenoga jezika 
|
equivalents |
english: bidialectalism german: Bidialektalität french: bidialectalisme russian: бидиалектизм |
classification |
polje: filologija |
source |
source of definition: Trask, Robert Lawrence. 2005. Temeljni lingvistički pojmovi. Školska knjiga. Zagreb. |
