definition |
obvezna jezična jedinica kojoj druga jezična jedinica otvara mjesto u rečenici |
context |
Dopune, međutim, definira kao komplemente "koji mogu biti izravno podređeni određenom glagolskom podrazredu tako da se 'razred' 'glagol' na osnovi kombiniranja s jednom ili više dopuna može podijeliti u stanovit broj disjunktivnih podrazreda".
|
equivalents |
english: complement german: Komplement, Ergänzung french: complément russian: дополнение, комплемент italian: complemento czech: komplement |
subordinate terms |
glagolska dopuna, imenička dopuna, neobvezna dopuna, obvezna dopuna, pridjevna dopuna |
note |
Naziv dopuna u jezikoslovlju se upotrebljava u više značenja. U teoriji valentnosti dopuna je suprotstavljena dodatku, koji je neobvezan. U generativnoj gramatici dopuna je sestrinski čvor nulte kategorije koji je suprostavljen glavi i specifikatoru. Katkad se dopunom naziva svaka jezična jedinica koja se može pojaviti uz glagol (i objekt i priložna oznaka). |
classification |
polje: filologija |
source |
source of context: Samardžija, Marko. 1987. Četiri pitanja o biti valentnosti. Radovi Zavoda za slavensku filologiju 22. 85–106. |
