definition |
ilokucijski čin kojim govornik potiče ili pokušava potaknuti slušatelja na kakvo djelovanje |
equivalents |
english: directive german: Direktiv, direktiver Sprechakt french: directif russian: директивное диалогическое единство |
note |
U ostvarenju direktiva govornik se služi glagolima govorenja ili obraćanja kojima se iziče molba, naredba, zahtjev itd. |
classification |
polje: filologija |
source |
