definition |
jezična jedinica na temelju koje sugovornik može identificirati objekt govornikova iskaza ako se u iskazu na taj objekt i izravno referira |
synonyms |
admitted term: sekundarni referent |
equivalents |
english: demonstrative german: Demonstrativ french: démonstratif russian: демонстратив |
note |
Naziv demonstrativ uveo je John Searle, a odgovara značenju deikse koji je proširen u jezikoslovlju. Searle tumači da za uspješnost referencije objekata u iskazu mora biti zadovoljeno načelo identifikacije, tj. sugovornik mora biti u stanju identificirati objekte govornikova iskaza kako ne bi postojala nejasnoća u vezi s onim o čemu se govori. Demonstrativ kao identifikacijska jedinica (npr. zamjenice ovaj, taj ili prilozi tamo, ovdje) ima referencijsku snagu ako je u iskazu i izravno referirano na objekt, dakle ako je govornik jasno upotrijebio deskriptor kao identifikacijsku jedinicu. |
classification |
polje: filologija |
source |
source of term: Searle, John Rogers. 2018. Govorni činovi: ogled iz filozofije jezika. Matica hrvatska. Zagreb. |
