struna search engine

image shadow

benefaktiv

noun m. sl.
definition
 

semantička uloga koja označuje sudionika u čiju se korist provodi neka radnja

equivalents
 

english: benefactive

german: Benefaktiv

french: bénéfactif

russian: бенефактив

czech: benefaktiv

note
 
Primjerice u rečenici Ivan je Mariji ispekao kolač. Mariji je benefaktiv. Budući da se benefaktiv najčešće kodira dativom, često se govori i o benefaktivnome dativu.
classification
 

polje: filologija
grana: opće jezikoslovlje (lingvistika)
projekt: Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA)