struna search engine

image shadow

behabitiv

noun m. sl.
definition
 

iskaz kojim govornik izražava reakciju na tuđe ponašanje ili na kakvu situaciju

vrela
equivalents
 

english: behabitive

german: behabitativer Sprechakt

french: behabitif, acte behabitif

russian: бехабитив

czech: behabitives

note
 
U behabitive Austin ubraja iskaze kao što su isprika, zahvala, gledište, suosjećanje, pozdrav, želja i neslaganje.
classification
 

polje: filologija
grana: opće jezikoslovlje (lingvistika)
projekt: Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA)