definition |
zavisnosložena rečenica u kojoj je zavisna surečenica uvrštena na mjesto atributa osnovne surečenice i u kojoj se zavisna surečenica odnosi prema osnovnoj onako kako se atribut odnosi prema imenskoj riječi koju određuje |
equivalents |
english: attributive clause german: Attributsatz french: relative attributive, proposition relative attributive russian: определительное придаточное предложение czech: přívlastková věta, přívlastková souvěta |
link |
http://gramatika.hr/pravilo/atributne-recenice/104/#pravilo |
note |
U nekim se gramatikama apozicijske rečenice smatraju vrstom atributnih rečenica. U tome se sustavu atributne rečenice dijele na dopunske/nerestriktivne (apozicijske) i odredbene/restriktivne (sve ostale) atributne rečenice. Tako je npr. u Silić, Josip; Pranjković, Ivo. 2005. Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta. Školska knjiga. Zagreb. |
classification |
polje: filologija |
source |
