definition |
nesamostalni rečenični dio koji je uvijek imenica koja pobliže određuje drugu imenicu i slaže se s njom u padežu, a najčešće i u rodu i broju |
equivalents |
english: apposition german: Apposition french: apposition russian: аппозиция czech: apozice |
abbreviations and acronyms |
croatian: Ap. |
link |
http://gramatika.hr/pravilo/apozicija/81/#pravilo |
note |
U nekim se gramatikama apozijska rečenica smatra vrstom atributne rečenice (v. natuknicu apozicijska rečenica). U skladu s time i apozicija bi se mogla smatrati vrstom atributa. |
classification |
polje: filologija |
source |
