Help ?
© 2026 Institute of Croatian Language and Linguistics
© Željko Hajdinjak / Cropix
apozicijanesamostalni rečenični dio koji je uvijek imenica koja pobliže određuje drugu imenicu i slaže se s njom u padežu, a najčešće i u rodu i broju |
filologija |
apozicijska rečenicazavisnosložena rečenica u kojoj je zavisna surečenica uvrštena na mjesto apozicije u osnovnoj surečenici, u kojoj se zavisna surečenica odnosi prema osnovnoj onako kako se apozicija odnosi prema imenskoj riječi koju određuje |
filologija |
apsolutna konstrukcijakonstrukcija koja označuje autonomnu tematsku relaciju koja ne uključuje eksplicitnu referenciju na uzrok koji je doveo do kodiranoga stanja |
filologija |
apsolutna kronologija glasovnih promjenasmještanje glasovnih promjena u objektivno, fizičko vrijeme |
filologija |
apsolutni prostorni sustavsustav prostornih naziva čija interpretacija ne ovisi o točki gledišta ili mjestu na kojemu se govornik nalazi |
filologija |
apstrahiranjeparametar žarišne prilagodbe koji određuje koliko je opis scene detaljan ili specifičan |
filologija |
apstraktni padežpadež koji imaju imenske skupine u svim jezicima bez obzira na to je li taj padež morfološki ostvaren |
filologija |
arabicapismo koje su bosanskohercegovački muslimani upotrebljavali za pisanje vjerskih, književnih i prosvjetnih tekstova na materinskome jeziku, a koje se temeljilo na arapskome pismu |
filologija |
arbitrarnostproizvoljnost veze između označenoga u izvanjezičnoj zbilji i leksema označioca |
filologija |
argumentsudionik stanja ili događaja na semantičkoj razini koji se u sintaksi ostvaruje kao obvezna sintaktička skupina uz glagol te ima tematsku ulogu i nalazi se na A-položaju |
filologija |