elektrolitotopina soli ili drugih kemijskih spojeva koja vodi električnu struju |
fizika |
elektrolitska disocijacijaraspad neutralnih molekula na pozitivno nabijene ione i negativno nabijene ione u otopini nekoga kemijskog spoja i njihovo razdvajanje |
fizika |
elektrolitski kondenzatorkondenzator u kojemu se između metalne obloge i vodljivoga gela nalazi tanki sloj dielektrika, koji je dobiven elektrolitskim taloženjem |
fizika |
elektrolizaproces rastavljanja neutralnih kemijskih spojeva na dijelove koji se događa pri disocijaciji molekula izazvanoj djelovanjem električnoga polja |
fizika |
elektroluminiscencijaluminiscencija u kojoj se tvar pobuđuje električnom strujom ili jakim električnim poljem |
fizika |
elektromagnetzavojnica od izolirane vodljive žice kojom teče električna struja, unutar koje se stvara jako magnetsko polje |
fizika |
elektromagnetizamgrana klasične fizike koja tumači uzroke i uzajamnu povezanost električnih i magnetskih pojava |
fizika |
elektromagnetska indukcijapojava pri kojoj se na krajevima vodiča u promjenjivome magnetskom polju inducira elektromotorni napon koji je razmjeran brzini promjene magnetskoga toka |
fizika |
elektromagnetskikoji se odnosi na polja, sile i druge pojave prouzročene gibanjem električnih naboja i promjenama električnih i magnetskih polja koje su opisane Maxwellovim jednadžbama u okviru teorije elektromagnetizma |
fizika |
elektromagnetski spektarneprekidni niz valnih duljina, odnosno frekvencija elektromagnetskih valova, koji se proteže od radijskih frekvencija 103 Hz i valnih duljina u vakuumu 105 m do gama-zračenja s frekvencijama 1022 Hz i valnim duljinama oko 10-14 m |
fizika |
