Help ?
© 2026 Institute of Croatian Language and Linguistics
© Goran Novotny / Cropix
inverzijapromjena uobičajenoga reda riječi ili poretka dijelova rečenice |
filologija |
ironijaretoričko sredstvo ili tehnika priopćavanja, odnosno situacija u kojoj je ono što se iskazuje ili vidi u krajnjoj opreci s onim što se zapravo misli ili želi iskazati ili je pravo stanje stvari |
filologija |
iskazpisani ili izgovoreni sadržaj kojim se izriče kakva tvrdnja, sud, obavijest ili ostvaruje govorni čin |
filologija |
isključna rečenicabezveznička nezavisnosložena rečenica s rečeničnim konektorom jedino ili samo u kojoj se drugom surečenicom ograničuje sadržaj prve |
filologija |
iskusna korisnicakorisnica jezika na razinama C1 i C2 prema globalnoj ljestvici zajedničkih referentnih razina |
filologija |
iskusni korisnikkorisnik jezika na razinama C1 i C2 prema globalnoj ljestvici zajedničkih referentnih razina |
filologija |
ispadanje poluglasajezična promjena koja nastupa u 10 st. uvjetovana položajem jerova, a odnosi se na njihovo ispadanje u slabome položaju |
filologija |
ispadanje slogovaglasovna pojava do koje dolazi kad se u riječi nađu dva jednaka sloga jedan do drugoga |
filologija |
ispadanje suglasnikaglasovna promjena u kojoj se radi lakšega izgovora gube neki suglasnici u određenim suglasničkim skupinama |
filologija |
istinosnouvjetna semantikateorija značenja koja pretpostavlja da odrediti značenje rečenice znači odrediti nužne i dovoljne uvjete pod kojima je ta rečenica istinita |
filologija |