glasovni oblikposrednička prikazna razina između računskoga sustava ljudskoga jezika i artikulacijsko-percepcijskoga sustava koja sadržava obavijesti važne za izgovor izraza |
filologija |
glasovni pomakviše međusobno ovisnih glasovnih promjena koje obično imaju dalekosežan utjecaj na cjelokupni fonološki sustav jezika |
filologija |
glasovni zakonpravilo s pomoću kojega se odraz može jednoznačno izvesti iz izvornoga glasa |
filologija |
glavna sklonidbanekadašnja sklonidba imenica muškoga i srednjega roda imenica *o-osnova i *jo-osnova te imenica ženskoga roda *a-osnova i *ja-osnova, koja obuhvaća i imenice muškoga roda na -a |
filologija |
glavna surečenicanezavisna osnovna surečenica, osnovna surečenica koja nije zavisna surečenica u odnosu na koju drugu osnovnu surečenicu |
filologija |
glavni brojbroj kojim se označuje koliko čega ima |
filologija |
glavni jezikjezik koji pojedincu služi kao najčešće sredstvo sporazumijevanja |
filologija |
glosaobjašnjenje manje poznate ili teže razumljive riječi u nekome tekstu |
filologija |
glosarzbirka tumačenja manje poznatih ili nejasnih mjesta ili riječi u nekome rukopisu ili kodeksu |
filologija |
glotodidaktikapodručje primijenjene lingvistike koje se sastoji od psiholingvistike, sociolingvistike i pedagogije i na kojemu se temelji usvajanje inoga jezika u obrazovnome sustavu |
filologija |
