ekspresivilokucijski čin kojim govornik izražava svoj odnos prema komu ili čemu |
filologija |
ekspresivna funkcija jezikafunkcija jezika kojom se izražava govornikov subjektivni odnos prema sadržaju poruke ili sugovorniku |
filologija |
ekspresivna funkcija tekstafunkcija teksta kojemu je temeljna značajka stil kojim je pisan |
filologija |
ekstenzijakategorizacijski odnos koji se uspostavlja između prototipnih i rubnih značenja koja elaboriraju neku shemu |
filologija |
ekvivalentnostsvojstvo prijevoda da su jezične, paradigmatske, stilske i tekstne značajke polaznoga teksta očuvane u ciljnome tekstu |
filologija |
elaboracijaodnos u kojemu jedna semantička struktura specificira općenitiju ili shematičniju semantičku strukturu |
filologija |
elativpridjevni stupanj koji se tvori dodavanjem prefiksa pre- pozitivu, kojim se izriče pretjerana zastupljenost kojega svojstva ili zastupljenost svojstva veća od očekivane ili uobičajene |
filologija |
elektrolaringografijainstrumentalna fiziološka metoda koja bilježi zvučne valove koji pokazuju stupanj otvora i vibriranja glasnica tijekom glotalnoga ciklusa |
filologija |
elektromagnetska artikulografijainstrumentalna fiziološka metoda kojom se dobivaju podatci o brzini pokreta aktivnih izgovornih organa i promjenama oblika vokalnoga trakta |
filologija |
elektromiografijainstrumentalna fiziološka metoda koja bilježi mišićnu aktivnost tijekom govora mjerenjem električnoga potencijala |
filologija |
