uzorak pozornostičimbenik upravljanja sustavom pozornosti koji se odnosi na moguće načine organizacije pozornosti |
filologija |
uzročna rečenicapriložna rečenica u kojoj je zavisna surečenica uvrštena na mjesto priložne oznake uzroka osnovne surečenice, u kojoj se zavisna surečenica odnosi prema osnovnoj onako kako se priložna oznaka uzroka odnosi prema predikatu |
filologija |
uzvršnikglas oblikovan širim vrhom jezika |
filologija |
uža frazeologijaustaljeni izrazi u kojima je provedena desemantizacija i koje pored ustaljenosti, čvrste strukture i cjelovitosti značenja karakterizira slikovitost, ekspresivnost i konotativno značenje |
filologija |
v-sklonidbanekadašnja sklonidba imenica ženskoga roda koje su u jedninskim kosim padežima te u množini i dvojini dobivale tematski morfem -ъv- |
filologija |
valentnostsvojstvo jezične jedinice da otvara mjesto određenomu broju i obliku dopuna kako bi rečenica bila gramatična |
filologija |
vanjska povijest hrvatskoga jezikadio povijesti hrvatskoga jezika koji se odnosi na potvrđenost hrvatskoga jezika od najstarijih spomenika do suvremenosti, jezikoslovna djela, pisma kojima se bilježio, procese u standardizaciji te status u različitim povijesnim i političkim prilikama |
filologija |
varijablajezična jedinica koja se upotrebljava u različitim oblicima unutar jedne jezične zajednice |
filologija |
varijacijarazlika u načinu jezične uporabe u jezičnoj zajednici |
filologija |
većinski jezikjezik kojim na nekome području govori većina stanovništva |
filologija |
