utjelovljena konstrukcijska gramatika

konstrukcijska gramatika koja je primarno usmjerena pitanju odnosa konstrukcija nekoga jezika s utjelovljenom spoznajom u procesu razumijevanja jezika te pitanju kako konstrukcije pridonose simulaciji

filologija

utjelovljena spoznaja

kognitivni pristup spoznaji koji tvrdi da ljudski um i ljudska konceptualna organizacija proizlaze iz specifičnih načina na koje naša ljudska tijela uzajamno djeluju s okolinom koju nastanjujemo te su stoga koncepti i način njihove organizacije u našemu umu određeni prirodom našega utjelovljenog iskustva

filologija

utjelovljeno iskustvo

pristup iskustvu koji tvrdi da je ljudski pogled na svijet specifičan za našu vrstu jer je determiniran prirodom našega fizičkog tijela

filologija

utjelovljenost

fiziološke i anatomske značajke specifične za pojedinu vrstu

filologija

uvećanica

izvedenica koja označuje da je ono što je označeno osnovnom riječju uvećano ili veliko

filologija

uvjeravanje

uporaba jezičnih sredstava radi navođenja slušatelja na prihvaćanje mišljenja koje govornik zastupa ili koje govorniku donosi korist

filologija

uvjetna rečenica

priložna rečenica u kojoj je zavisna surečenica uvrštena na mjesto priložne oznake uvjeta osnovne surečenice i u kojoj se zavisna surečenica odnosi prema osnovnoj onako kako se priložna oznaka uvjeta odnosi prema predikatu

filologija

uvjetnodopusna rečenica

dopusna rečenica kojom se izriče da se što dopušta unatoč kakvu uvjetu

filologija

uzajamnopovratni glagol

glagol koji kao jedan element sadržava česticu se i označuje radnju koju vrše najmanje dva subjekta jedan na drugome

filologija

uzorak distribucije

shematska kategorija konfiguracijskoga sustava koja se odnosi na način distribucije tvari u prostoru i način distribucije djelovanja u vremenu

filologija