uskličnikpravopisni znak koji se piše na kraju usklične i zapovjedne rečenice te iza vokativa |
filologija |
uskliknepromjenjiva riječ kojom se izražavaju različiti osjećaji ili oponašaju zvukovi iz prirode |
filologija |
usmeni prevoditeljosoba koja prevodi čije izgovorene riječi s jednoga jezika na drugi |
filologija |
usmeno prevođenjeprevođenje izgovorenih riječi s jednoga jezika na drugi |
filologija |
usnenipri čijemu oblikovanju sudjeluju usne |
filologija |
usneniksuglasnik u čijemu oblikovanju sudjeluju usne |
filologija |
usporedbakonceptualna operacija u kojoj se jedan entitet uspoređuje s drugim entitetom te se tako ističe njihova sličnost prema određenim značajkama |
filologija |
usporedbena rečenicapriložna rečenica u kojoj je zavisna surečenica uvrštena na mjesto priložne oznake usporedbe osnovne surečenice, u kojoj se zavisna surečenica odnosi prema osnovnoj onako kako se priložna oznaka usporedbe odnosi prema predikatu |
filologija |
usporedni korpusdvojezični ili višejezični korpus koji sadržava niz tekstova na dvama ili više jezika |
filologija |
usvajanje drugoga jezikaproces u okviru kojega dolazi do ovladavanja jezikom koji pojedincu nije prvi, a odvija se u prirodnoj sredini |
filologija |