priložna oznakasamostalni rečenični dio koji se pridružuje predikatu, a izriče okolnosti vršenja glagolske radnje |
filologija |
priložna rečenicazavisnosložena rečenica u kojoj je zavisna surečenica uvrštena na mjesto priložne oznake osnovne surečenice i u kojoj se zavisna surečenica odnosi prema osnovnoj onako kako se priložna oznaka odnosi prema predikatu |
filologija |
priložna skupinasintaktička skupina čija je glava prilog |
filologija |
primarna domenadomena koja se prva aktivira pri interpretaciji značenja nekoga pojma |
filologija |
primarna metaforametafora koja se temelji na izravnim korelacijama između subjektivnoga i senzorno-motoričkoga iskustva u iskustvenim scenarijima koji se ponavljaju |
filologija |
primarna prilagodbaprilagodba posuđenice u sustav jezika primaoca |
filologija |
primarni jezikjezik koji je pojedincu glavno i najlakše sredstvo komunikacije |
filologija |
primateljsemantička uloga kojom se označavaju ljudski entiteti koji nešto primaju ili dobivaju |
filologija |
primateljsudionik u komunikaciji koji prima i dekodira poruku |
filologija |
primijenjeno jezikoslovljejezikoslovno područje koje se bavi primjenom jezikoslovnih teorija i spoznaja u stvarnoj komunikacijskoj situaciji |
filologija |
