izrazpar prikaza (π, λ) koje u generativnoj gramatici proizvodi računski sustav ljudskoga jezika, a u kojemu je π prikaz na posredničkoj razini glasovnoga, a λ na posredničkoj razini logičkoga oblika |
filologija |
izrazi pristojnostijezični izrazi ustaljeni u komunikaciji u kojoj se očekuje situacijski primjeren ili društveno prihvatljiv način ponašanja |
filologija |
izrezivanjeispadanje samoglasnika u sredini riječi |
filologija |
izvanmetričnostnevidljivost glasova ili slogova za metrička pravila |
filologija |
izvedenicariječ koja nastaje izvođenjem |
filologija |
izvođenjeosnovni tvorbeni način kojim od jedne osnove i sufiksa i/ili prefiksa nastaju nove riječi |
filologija |
izvorsemantička uloga koja označuje početnu točku nekoga lanca radnje |
filologija |
izvorna domenadomena koja s pomoću metaforičkoga preslikavanja daje konceptualnu strukturu ciljnoj domeni u teoriji konceptualne metafore |
filologija |
izvorna govornicagovornica nekoga jezika kojoj je taj jezik materinski i glavni |
filologija |
izvorni govornikgovornik kojega jezika kojemu je taj jezik materinski i glavni |
filologija |
