ispadanje suglasnikaglasovna promjena u kojoj se radi lakšega izgovora gube neki suglasnici u određenim suglasničkim skupinama |
filologija |
istinosnouvjetna semantikateorija značenja koja pretpostavlja da odrediti značenje rečenice znači odrediti nužne i dovoljne uvjete pod kojima je ta rečenica istinita |
filologija |
istodobna dvojezičnostdvojezičnost koja nastaje kad je govornik od rođenja izložen dvama jezicima |
filologija |
istoredni pojampojam koji se nalazi na istoj razredbenoj razini s kojim drugim pojmom |
filologija |
istovrijednicaleksička jedinica ciljnoga jezika čije značenje odgovara značenju jedinice izvornoga jezika |
filologija |
istovrijednostodnos među jedinicama razičitih jezika koje označuju isti pojam |
filologija |
istoznačnicariječ koja ima različit izraz, a isti sadržaj kao i koja druga riječ |
filologija |
Ivšićev zakonpravilo prema kojemu je neoakut nastao pomicanjem silaznoga naglaska s unutarnjega sloga na prethodni slog |
filologija |
izbačajnikpregradni glas koji se oblikuje istiskivanjem zračne struje iz grkljana |
filologija |
izbornikprikaz na početku dugih rječničkih članaka koji sažeto navodi značenja natuknice s pomoću kratkih definicija |
filologija |
