inferencijaiscrpno znanje o određenome semantičkom okviru ili unutarnja logika okvira |
filologija |
infiksafiks koji se umeće u tvorbenu osnovu |
filologija |
infinitivneodređeni glagolski oblik u kojemu se glagoli obično navode u rječniku |
filologija |
infinitivna dopunadopuna koja se ostvaruje kao glagol u infinitivu |
filologija |
infinitivna osnovaosnova koja se dobiva tako da se glagolu odbaci infinitivni nastavak |
filologija |
infleksijafunkcionalna kategorija koja je glava rečenice u razdoblju teorije upravljanja i vezanja, a obuhvaća obilježja sročnosti i vremena |
filologija |
infleksijska skupinasintaktička skupina čija je glava infleksija |
filologija |
informativnostudio nepoznatoga i nepretkazivoga u tekstu |
filologija |
inherentni padežpadež povezan s određenom tematskom ulogom ili tematskim položajem |
filologija |
ini jezikjezik koji se razlikuje od pojedinčeva izvornoga jezika |
filologija |
