imenska osnovaleksički morfem u osnovi imena |
filologija |
imenska skupinasintaktička skupina čija je glava imenica |
filologija |
imenski predikatpredikat izrečen pomoćnim glagolom ili glagolom koji označuje da se subjektu što pripisuje i imenskom riječju |
filologija |
imenjakmuška osoba koja ima isto osobno ime kao i druga muška osoba |
filologija |
imperativglagolski način kojim se izriče zapovijed, poticaj ili molba |
filologija |
imperfektprošlo nesvršeno glagolsko vrijeme |
filologija |
implicitni performativperformativ kojim se ne upućuje izravno na činjenje kakve radnje, nego se radnja samo čini |
filologija |
indikativglagolski način kojim se izriče ili poriče tvrdnja |
filologija |
individualni antroponimsvaka vrsta imena koja se odnosi na jednoga čovjeka |
filologija |
indoeuropski jezicijezična porodica čiji su se jezici izvorno govorili od sjevera Indije do krajnjega zapada Europe, pa su po tome i dobili ime |
filologija |
