električno poljeprostor u kojemu električne sile djeluju na česticu nabijenu električnim nabojem |
fizika |
električno polje dipolaelektrično polje koje u nekoj točki prostora stvara električni dipol |
fizika |
elektrodaelement elektroničkoga uređaja koji emitira ili prikuplja nosioce struje i povezuje dijelove strujnoga kruga s vodljivim sredstvom |
fizika |
elektrodepozicijapostupak pri kojemu se metalna anoda uronjena u elektrolit rastaljenih metalnih soli rastvara zbog uspostavljenoga strujnog kruga, a metalni se ioni talože na katodi |
fizika |
elektrodijagnostikaskup medicinskih dijagnostičkih metoda koje se temelje na mjerenju električnih polja u ljudskome tijelu |
fizika |
elektrodinamikagrana fizike koja se bavi istraživanjem električnih naboja u gibanju te posljedicama međusobnoga djelovanja električnih naboja s električnim i magnetskim poljima |
fizika |
elektroencefalografijamedicinska dijagnostička metoda koja se temelji na mjerenju električnih polja koja se stvaraju u ljudskome tijelu povezanih s električnom aktivnošću mozga |
fizika |
elektrokardiografijamedicinska dijagnostička metoda koja se temelji na mjerenju električnih polja koja se stvaraju u ljudskome tijelu povezanih s električnom aktivnošću srca |
fizika |
elektrolitotopina soli ili drugih kemijskih spojeva koja vodi električnu struju |
fizika |
elektrolitska disocijacijaraspad neutralnih molekula na pozitivno nabijene ione i negativno nabijene ione u otopini nekoga kemijskog spoja i njihovo razdvajanje |
fizika |
