dvociljni rječnikdvojezični rječnik u kojemu su oba jezika i početni i ciljni |
filologija |
dvodijalektnostsposobnost govornika da se služi dvama dijalektima određenoga jezika |
filologija |
dvoglasspoj dvaju samoglasnika kod kojih oba dijela pripadaju istomu slogu, ali je nosilac sloga samo jedan, a drugi se po izgovoru približava suglasniku |
filologija |
dvojezična govornicaženska osoba koja govori dva usvojena jezika |
filologija |
dvojezični govornikosoba koja govori dvama usvojenim jezicima |
filologija |
dvojezičnostsposobnost govornika da se služi dvama jezicima |
filologija |
dvojinagramatička potkategorija unutar kategorije broja koja označuje dva predmeta, pojma, bića, dvije pojave, osobe |
filologija |
dvokulturnostpoistovjećivanje pojedinca s dvjema kulturama |
filologija |
dvoprijelazna konstrukcijakonstrukcija u kojoj se nalazi glagol s dvama objektima |
filologija |
dvoslovznak za glas sastavljen od dvaju slova |
filologija |
