jezik

mišićni organ smješten u usnoj šupljini koji je važan za životne funkcije

temeljne medicinske znanosti

jezik

složeni, višemodalni i dinamični skup znakova koje ljudi upotrebljavaju u jezičnome djelovanju

etnologija i antropologija

jezik

apstraktni sustav znakova s pomoću kojega se ljudi sporazumijevaju

filologija

jezik davalac

jezik koji svojim značajkama utječe na drugi jezik

filologija

jezik posrednik

jezik koji posreduje pri prelasku značajka jezika davaoca u jezik primalac

filologija

jezik primalac

jezik koji se mijenja pod utjecajem značajka drugoga jezika

filologija

jezik za označivanje

umjetni jezik kojim se opisuje sadržaj ili oblik jedinice građe

informacijske i komunikacijske znanosti

ajmarski jezik

jezik kojim govori narod Aymara u Južnoj Americi na području Perua, Bolivije i sjevernoga Čilea, a poznat je po neuobičajenoj, statičnoj konceptualizaciji vremena u kojoj se prošlost konceptualizira ispred ega, a budućnost iza ega

filologija

ciljni jezik

jezik na koji se prevodi ili iz kojega se preuzima istovrijednica naziva na izvornome jeziku

informacijske i komunikacijske znanosti

ciljni jezik

jezik na kojemu se u dvojezičnome i višejezičnome rječniku donose istovrijednice natuknice

filologija

ciljni jezik

jezik kojim pojedinac nastoji ovladati

filologija

crkvenoslavenski jezik

jezik drugoga razdoblja u povijesti prvoga slavenskog književnog jezika od kraja 11. stoljeća do uspostave narodnih književnih jezika

filologija

crni obloženi jezik

nenormalna obloženost gornje površine jezika popraćena produljenim nitastim bradavicama i nedostatnim ljuštenjem uz boju u rasponu od smeđe do crne

dentalna medicina

čakavski hrvatski književni jezik

višefunkcionalni književni idiom koji se temeljio na čakavskome narječju i koji je svoj vrhunac doživio u 16. stoljeću, a sredinom 18. stoljeća nestao iz književnosti

filologija

doseljenički jezik

jezik kojim u određenoj zemlji govori veći broj nedavno doseljenih stanovnika

filologija